Preluk Povijest

Ukratko što je Preluk značio u auto-moto sportu

Preluk - Kao što je danas poznat po ”izložbama” polovnih automobila, tako je nakon Drugog svjetskog rata Preluk postao slavan po ”izložbama” motocikala… samo što su tadašnji ”izlošci” bili promatrani u pokretu, a ključni faktor nije bila cijena koliko - maksimalna brzina…

Uz motociklističke utrke, po kojima je postao legendaran, na Preluku su se održavale i utrke automobila. I to ne bilo kakvih automobila, nego prave pravcate ”formule”. Svoj vrhunac šest kilometara duga staza je doživjela 1969. godine kada se počela bodovati za svjetsko prvenstvo, i njeni ”dani ponosa i slave” potrajali su do 1978. godine.

Naime, upravo ono što je Preluk činilo jednom od najatraktivnijih trkaćih staza na svijetu - 6000 metara uske asfaltne crte stiješnjene između mora s jedne i stijena s druge strane - činilo ju je i najopasnijom. Zbog sigurnosti vozača i publike, 1978. godine velika imena ”oktanskog cirkusa” i publika koja se mjerila u tisućama preselili su se na grobničke ravince…

No, sjećanja na vrijeme kad su danas pomalo zaboravljeni automobilistički i motociklistički asevi ”palili gume” na nikad prežaljenoj prelučkoj stazi i dalje ostaje živo !

Dani ponosa i slave .

http://www.automototrke.net/forum/viewtopic.php?p=88010

Prva trka na Preluku je bila 1939. godine. Samo auti i to kompletan team Maserati jer Musolini nije dao da idu na GP Francuske. Nakon II Sv. Rata prva utrka je bila 1947. kao Velika nagrada Kvarnera. Poslije j eprerasla u Veliku nagradu Jadrana a 1969. je bila prva utrak za Svjetsko i to u klasama 50 ccm, 125 ccm, 250 ccm i 350 ccm.
1970. nije voženo ništa zbog potrebne rekonstrukcije ( tražila je FIMa) a 1971. je bila 2. VNJ u svim kategorijama 50, 125, 250, 350 pa i 500 ccm. Tad je prvi puta nastupio Giacomo Augustin. I pobjedio , naravno u 350 i 500. Inače najbolji ikad ostvaren rezultat od "domaćih" natjecatelja na VN na Preluku , ostvario je Jovica Paliković , poznati automobilista koji je 1968. godine u kategoriji 250ccm bio 2. na jednocilindričnom Ducatiu iza pobjednika Silvia Grasettia na 4 cilindričnom Benelliu. Jovica je tada deklasirao svu ostalu vrlo jaku stranu konkurenciju a Grasetti se na tom Benelliu igrao sa njima. Sve je osim Palikovića obišao za krug a malo je falilo i Palikoviću da bude iberrundan.
Zdravko Matulja je na Grobniku na VN Jugoslavije bio najbolji 4. ponajviše zahvaljujući nekim standardnim "padavičariima" ali je tu utrku sve jedno majstorski odvozio. Malo lošije je startao i onda je krenuo u lov. Tada su se još na startu motori gurali da upale.
Imače da je bilo para, "Mrgić" - Z. Matulja, nebi bio kao što je bio samo Europski Šampion već daleko više. Bio sam prisutan kad je testirao , jedna motor... a s unutarnje strane staze u njega je doslovce otvorenih ustiu blejao Ricardo Tormo koji je tih godina harao u 50ccm. Šteta za njega. Nije bilo tada "socijalističkog" interesa a njegovi matuljci su ga najviše zaj.... , kasnije i Sever sa svojom tudumastom filozofijom. Tu i tamo prođem do njega. Nisma baš dugo bio pa ću mu odnjeti ove slike odavdije. Stvarno je bio majstor nad majstorima....                                Autor Pop

Preluk 1969., utrka motora

UTRKE NA PRELUCI PRIJE II SVJETSKOG RATA
http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=28&t=376&start=0
Jedina utrka održana prije Drugoga svjetskoga rata na prelučkoj stazi nosila je naziv I. circuito del Carnaro, a održana je u predvečerje Drugoga svjetskoga rata. Ova utrka bila je dio turističke manifestacije Opatijsko ljeto koja je počela 7. VII. 1939. nastupom The 24 adorable (plesačice Music Corporation of America) i poznatim londonskim Eduard Sommerfield orkestrom. Nastupio je i poznati pijanist Felix King, pjevačica Julie Down, te tadašnji popularni pjevači Dennis Beard, John Cato i Ginger Hall.
No za ljubitelje automobilizma prave su poslastice nastupile 5. i 7. VII., kada su održani prvi treninzi na stazi u Preluku. Koliko je ova automobilistička utrka bila značajna i poznata u svijetu, govori i podatak da je o njoj pisao New York Herald Tribune. Za tu je prigodu organiziran i poseban vlak koji je iz Udina, preko Gorice i Trsta stigao u Matulji u nedjelju ujutro u 8,40 i u Rijeku u 8,50. Povratak je bio istim vlakom iz Rijeke u 20,30 i iz Matulja u 20,40 sati.
Società Fiumana di navigazioni organizirala je prijevoz do Preluka uz cijenu od 50 lira za još slobodna mjesta na tribini C (u sklopu sadašnjeg kampa). Ova je tribina bila pretežito popunjena uzvanicima. Cijena tribine A na startu s morske strane bila je 30 lira, a one nasuprot njoj 20. Ulaz na utrku bio je 5 lira, a članovi Dopolavora plaćali su 3 lire. Gledatelji koji su dolazili vlastitim automobilima plaćali su za parkiranje automobila 10 lira.
Karte su se u Rijeci prodavale i u R.A.C.I. (ulica Mazzini), E.N.I.T. (ulica Fiumara) i u agenciji Woloschin (Trg Regina Elena).
Na intervenciju Zagrebačkog moto-kluba Ministarstvo unutarnjih poslova Jugoslavije iznimno je za ovu prigodu dopustilo prijelaz sušačkog mosta bez putovnice svim jugoslavenskim automobilima 9. VII. od 0 do 24 sata.
Cesta je u Preluku bila zatvorena od 16 do 19,15 sati, a autobusi su iz Rijeke kretali s Trga Regina Elena. Od 14 sati svakih je 15 minuta vozio autobus na liniji Lovran – Opatija, odakle je ispred hotela Palace vozio poseban autobus do Preluka.
Na utrci su bili prijavljeni ponajbolji automobilisti onoga vremena: Pietsch, Villoresi, Cortese, Taruffi, Rocco, Romano, Barbieri, Platè, Lami, Pagliano, Bonomi. Najbolje je vrijeme na treningu postigao Villoresi (2'48''3/5), vozeći prosječno 128,113 km/h. U utrci je startalo devet vozača, a odmah poslije starta vodstvo je preuzeo Rocco, no zbog tehničkih problema morao je prva tri mjesta u nastavku utrke prepustiti svojim momčadskim kolegama. Na čelo utrke izbio je tada Villoresi i poslije borbe s Corteseom pobijedio je nakon prijeđenih 150 km u vremenu 1.10'41''1/5, vozeći prosječno 127,142 km/h. Iza njega plasirani su Cortese, Bonomi i Rocco. Bili su to ujedno i jedini vozači koji su završili utrku, a vozili su na tvorničkim Maseratijima 4CL.
Isti se dan održavala i mnogo važnija utrka Velika nagrada Francuske, no Mussolini nije dopustio talijanskim vozačima da nastupe na njoj. Villoresi je u Preluk došao pod teškim dojmom pogibije brata Emilija tri tjedna ranije u Monzi. Godinu dana ranije poginuo je i njegov bratić Marazza koji je također trebao postati Maseratijevim tvorničkim vozačem. Villoresi je do početka Drugoga svjetskoga rata još pobijedio 1940. na Targa Floriju. Uskoro poslije ulaska Italije u rat Villoresi je prebačen u Afriku, a brod na kojemu je putovao bio je torpediran i potonuo, pa se spasio pravom srećom. U trenutku primirja bio je u Grčkoj i obnašao časničku dužnost i ponovno se samo zahvaljujući sreći spasio od Nijemaca. U automobilističkim natjecanjima nastupao je sve do 1958. kada je zajedno s Cirom Basadonnom na Lanci pobijedio na Acropolis reliju i definitivno se povukao s utrka. Nikada nije pobijedio u jednoj utrci koja se bodovala za svjetsko prvenstvo, premda je pobjeđivao u Siracusi, Pau, Marseilleu, Oportu i Modeni. Najveći je broj utrka odvozio za momčad Ferrarija, no unatoč tome, uvijek je govorio: «Na dan kada umrem nadam se da ću otići u raj za upravljačem Maseratija». Dok je nastupao za Ferrari bilo je razdoblja kada uopće nije razgovarao s Enzom za kojega je Villoresi govorio da je osoba koja ne zna reći hvala. Kasnije se pomirio s Enzom i u pismu koje mu je uputio priznao je da je svoje najveće uspjehe postigao upravo zahvaljujući njemu.

Staza na Preluku bila je poznata još tridesetih godina prošlog stoljeća...

Oscar and Gino Jankovits testing a self made chassis with rear central mounted Alfa Romeo 6C 2300 engine
1936-38 Rijeka surrounding. (Riječki zavoj!)

Detalji sa utrke 9.VII 1939

Luigi Villoresi snimljen na startu uoči utrke

http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=28&t=376&start=0

Tijekom svoje karijere doživio je nekoliko teških automobilističkih nesreća: 1948. i 1950. u Genovi, 1954. na Mille Miglia i 1956. u Rimu, što ga je navelo da se oprosti s utrkama. 1980. počeo se učestalo pojavljivati na brojnim susretima Ferrarijevih automobila, a sve dok mu je zdravlje dopuštalo sudjelovao je u radu udruge Vozača-veterana Velikih nagrada koju je osnovao njegov prijatelj de Graffenried. Posljednje godine svoga života proveo je gotovo nepokretan u domu don Sergia Mantovanija u Modeni, a zahvaljujući inicijativi nekolicine talijanskih novinara kupljena su mu invalidska kolica. Umro je u dobi od 88 godina, no imao je sreću da je bio okružen ljubavlju bliskih mu ljudi poput Miette Ascari (Albertove udovice), Dorina Serafinija, prijatelja iz Kluba 1000 milja i Alejandra de Tommasa. De Tommaso mu je uvijek samozatajno pomagao, pa čak i financijski, kada je 80-ih Villoresi kao De Tommasov koncesionar bankrotirao. Nekoliko sati prije smrti na televizije je gledao treninge za Veliku nagradu Belgije i možda je upravo razmišljao o svom prvome postolju na koje je kročio 1951. upravo u Spa.
Utrka u Preluku trebala se održati i 1940. no zbog onodobnih ratnih zbivanja to se nikada nije ostvarilo.
29 Jan 2006 , tekst objavio : Goran Slavić
Izvor: BBF1S.com

Zanimljivo društvo na slici !

Na slici desno Gigi Villoresi koji je na utrci u Preluku nastupio prvi put nakon tragedije brata Emilija u Monzi. Prvi slijeva Ernesto Maserati, poznati vlasnik i konstruktor talijanskih športskih automobila

Rezultati utrke (Izvor: http://www.f1-dictionary.110mb.com/preluk.html)

Entry list: Pietsch, Villoresi, Cortese, Baruffi, Rocco, Romano, Barbieri, Plate, Lami, Pagliano, Bonomi.
Best time in practice - Villoresi (2:48.6 128.113 kph).
Fastest lap - Villoresi (130.120 kph, on lap 18)

 Results of this race:

1 L Villoresi (Maserati 4CL 1.5L *) 1:10:51.2 
2 Cortese (Maserati 4CL 1.5L *) + 12.2
3 Romano (Maserati 6CM 1.5L) + 7:26.1
4 Rocco (Maserati 6CM 1.5L *) - 1 lap
DNF E Platé (Maserati 6CM 1.5L) ~4 laps mechanical
DNF Baruffi (Maserati 6CM 1.5L) ~3 laps mechanical
DNF Barbieri (Maserati 6CM 1.5L) 1 lap crash
DNF Pietsch (Maserati 6CM 1.5L *2) 1 lap engine

Fastest lap: L Villoresi (Maserati) 2:45.2

* Entered by Officine A Maserati
*2 Entered by Scuderia Torino
*3 Entered by C Lami

Skica staze Preluk

Dole: Auto utrka na Preluku 1948. godine (http://www.automototrke.net/forum/viewtopic.php?t=1168&start=150)

Dole: Auto utrke na Preluku - 50 tih godina prošlog stoljeća - Velika nagrada Jadrana !

Rezultai auto utrka u periodu 1950.- 1968.

There are results of others auto races in period from 1950 to 1968. This info is courtesy of Tony Kaye.

1950... <1100cc Veselinovic (HR) Fiat 88.5kph
1950... >1100cc Maleric (SLO or HR) 90.7kph
1951... <1100cc Malagola (I)
1951... >1100cc Koresch (A)
1952... raced, but I have no specific data
1953... some junior formulae (I've seen the photo, but I have no specific data)
1954... <1300cc Otto Mathé (A) Porsche
1954... >1300cc Ernst Vogel (A) Porsche 116.27kph
1955... <1300cc Otto Mathé (A) Porsche
1955... >1300cc Ernst Vogel (A) Porsche no.140
1956... >1300cc Ernst Vogel (A) Porsche no.20
1956... <3000cc Franco Cortese (I) Ferrari no.44 121.4kph
1957... raced, but I have no specific data
1958... <1300cc Sep Liebel (A) Alfa Romeo
1958... <2000cc Ernst Vogel (A) Porsche no.144 131.25 (first time Villoresi's 128.113kph was bettered)
1959... <1300cc Charles Vögele (CH) Lotus no.121 115.4kph
1959... GT class race (raced, but I have no specific data)
1960... Formula Junior Sep Liebele (A) Stanguellini 117.65kph
1960... Sport class race Frazer (Rhodesia)
1961... Formula Junior Mario Zanarotti (I) Stanguellini 124.8kph
1962... raced, but I have no specific data
1963... Formula Junior Kurt Ahrens () Cooper 142.29kph
1964... Formula 3 1st heat Roman Dirschl (D) Lotus, 2nd Heat Hans Byczkowski (DDR) Wartburg
1965... Formula 3 Manfred Mohr (D) Brabham 139.05kph
1966... Formula 3* Patrick Dal Bo (F) Brabham 95.25kph (cancelled after 5 out of scheduled 12 laps due to heavy rain)
1967... Formula 3 David Walker (AUS) Cosworth
1968... Formula 3 Manfred Mohr (D) Tecno 149.169kph

Gore: Ferrari Testa rossa 1956  - Vozač i pobjednik Franco Cortese -3000 ccm - prosjek 121,4 km/h!

Utisci sa auto utrka: (Izvor: http://www.f1-dictionary.110mb.com/preluk.html)

This is Barry Collerson, one of the drivers, on the 1966 car race:

"Our next meeting, the Adriatic Grand Prix in Yugoslavia, gave me my first experience of racing behind the Iron curtain, The colorful seaside town of Rijeka and Opatija and it is here that the Grand Prix is held, on a natural road circuit which starts on the beachfront and winds up a steep hill with a rock face on one side and a sheer drop to the sea, protected by a stone wall, on the other. Then comes a fast downhill straight, a hairpin, another straight bit followed by a series of downhill S bends and back to the pits on the waterfront. The circuit also boasts an uphill hairpin which is the tightest I have ever seen; during practice I think every driver had to select reverse gear to get round it at one time or another.
The general layout is not unlike Monaco, but it's much faster and longer, being almost four miles per lap.
We were paid our starting money in local currency and, as this money has little value on the exchange rate outside Yugoslavia, we decided to spend as much as possible while we were there. Our starting money, equal to about 45 Pound each, was a small fortune by local standards and we found it difficult to get rid of the local currency - I wish I suffered from this problem more often. We even lived it up by staying in a hotel, which was a change from living, sleeping and eating in the transporter.

Saturday's programme consisted of several motor cycle events plus the two eight-lap qualifying heats for the Grand Prix. In my heat I managed to finish second, with Kurt Keller third, but I was lucky to finish, nursing my car to the chequered flag with 20lbs oil pressure and a run big-end bearing which took its toll on the big-end and con rod. Overnight we patched up the engine with a new set of bearings as a starting money special for the final on Sunday. However, the race became a farce when the heavens opened up just before the start making the already dicey circuit like a skating rink. The promoters wanted to abandon the race and after some argument the cars which had qualified were wheeled out onto the circuit to drive an exploratory lap, after which a vote was taken. The result was a deadlock, half the drivers (including Kurt and myself) voting to race while the remainder claimed it was too dangerous. Eventually a compromise was reached, the race being run over five laps instead of 12. Although run at a snail's pace, several drivers (including me!) still managed to spin on the treacherous surface, the eventual winner being Patrick Dal-Bo in the works entered Pygmee. Kurt, who loves the rain, upheld our team name by finishing third."

Izvor: www.lokalpatrioti-rijeka.com

Utrke na Preluku – jedinstvenoj prirodnoj stazi na svijetu

Među velikim utrkama i velikim nagradama, posebno mjesto zauzimaju utrke na Peluku. Na toj prirodnoj stazi natjecanja se kontinuirano održavaju od 1946. do 1977. godine. U tom se razdoblju širom svijeta grade sve više zatvorene staze koji evoluiraju i danas. Cestovna utrka u Preluku ipak se održala dugi niz godina prvenstveno zahvaljujući upornosti i trudom svih entuzijasta koji su stručnim i kvalitetnim radom besprijekorno organizirali utrke za Veliku nagradu.
1. rujna 1946. godine Gradski fiskulturni odbor Rijeke i Motoristička sekcija Rijeka organiziraju prve utrke na 6 km dugoj stazi. Utrke se boduju za prvenstvo NR Hrvatske, a u svim su kategorijama pobjedili natjecatelji FD Mladosti i FD Metalca iz Zagreba koji su imali najbolje motocikle.

14. rujna 1947. održavaju se prve utrke koje se boduju za prvenstvo bivše nam države. Utrke je pratilo preko 30000 gledatelja , a nastupilo je preko 80 vozača. Opet ću se ponovit i reći : «e da nam je to danas». U klasi 125 ccm na «Puchu» je pobijedio Danilo Širca, a u klasi 250 ccm pobjedu je odnio Anton Jakšić. U klasi 350 ccm pobijedio je Veljko Metzm, a Ivan Vukelić je pobijedio u dvije klase. 500 ccm i 1000 ccm.
25. lipnja 1950. godine pred 30000 gledatelja odvožena je važna međunarodna utrka za Nagradu Jadrana. Na utrci nastupaju mnogi poznati vozači iz svih Europskih zemlja. Pobjednici po klasama su Talijan Andriano Selec, Švicarac Benoith Musym i Ernest Vogel.
Velike Nagrade Jadrana su se vozile svake godine da bi se od 1969 godine počele bodovati za svjetsko prvenstvo. Ne moram niti pisati koliko je posjetitelja dolazilo na te utrke i koliko su te utrke bile značajne za Hrvatski turizam. Hoteli u Opatiji i okolnim mjestima su bili naprosto krcati stranim i domaćim turistima.
Povećanjem brzina motocikala i automobila, staza na Preluku postaje sve rizičnija i opasnija za vozače. Uz stazu na Otoku Man-u, Preluk je proglašen najrizičnijom svjetskom stazom, a pogibijom 23-godišnjeg Talijana Giovannija Ziggiotta i poznatog 31-godišnjeg Švicarca Urlicha Grafa, definitivno je zapečatila već odavno određenu prelučku sudbinu.

S obzirom na konfiguraciju ceste nije bilo moguće znatnije poboljšati sigurnost, pa su se 1978. godine utrke za Veliku nagradu preselile na posebno građenu kružnu pistu grobničkog automotodroma.

 Izvor: www.motori.hr - Autor Saša Kranjec

Prelučka motociklistička povijest (Izvor: http://www.f1-dictionary.110mb.com/preluk.html)

Long time ago, on September 14, 1969 the first of nine motto Adriatic Grand Prix (Motorcycle GP of Yugoslavia) was held and for the first time the race counted for the world championship. A terrifying track. From one side rocks covered with strews, from other side sea or hundred meter of abyss. Track vas 6000 meter long. Famous racers like Giacomo Aggostini, Wal Donnelly, Kurt Keller, Angel Nieto, Mario Lega and Takazumi Katayama come there to show their courage.
Mario Lega on Morbidly came first, ahead of second placed Takazumi Katayama and 9 Yamaha drivers in 250 ccm class.

Dole: Detalji sa moto utrke 1972. te potpisi svih sudionika natjecanja !

This lasted till Jun 27 1977 when, long expected and announced, suspension of all Road course motto Grand Prix races was confirmed. This decision was legitimate considering speed and safety of drivers and audience.
From then on, races could be held only on motordrome.

This was last race on this track. FIM-a decided that this track was not safe (no wonder), and racing there was forbidden. The track, when bikes were concerned, had the same reputation as Isle of Man, and was killed off the year after the Grand Prix of Isle of Man.

And I'd like to take this opportunity to mention the riders who lost their lives on Preluk circuit.
Josip Vitanovic (HR) 1951
Billie Nelson (GB) 1974
Urlich Graf (CH) 1977
Giovanni Ziggiotto (I) 1977

  Kako su izgledali programi natjecanja

Kako su pisale novine:

 Preluk je dobio i svoje mjesto na računalnoj igrici ...